S obzirom na datum na koji pišem ovaj tekst za portal koji je nebrojeno puta dokazao partnerstvo Inicijativi "Za Marjan", koristim priliku za malu reviziju građanskog otpora u Splitu koji je buknuo 2011., a zapravo se proteže na cijelo proteklo desetljeće.
Naime, mišljenja sam da se sve do nedavno građane Splita svjesno pokušavalo uvjeriti kako su pogubljeni, dezorijentirani, apatični tj. fjakasti. Nažalost, neki su u tu laž o sebi i gradu na trenutak povjerovali, sve dok ih ponovo nije trgnuo mračni naum ozloglašenog gradonačelnika da zagrize svojom halapljivom neukošću u netaknuti dio šume na sjevernoj starni Marjana, da ga ogoli i otme kulturno-povijesnom kontekstu kojeg ne razumije.
Neću se zadržavati na liku ricastog gradonačelnika
Ne brinite, na liku tog strašnog ricastog gradonačelnika neću se posebno zadržavati, niti ću prebrojavati njegove vjenčane i nevjenčane supruge, sestre, tetke, nećake, rođake, sve te tragi-komične junake koje su nam donijele okolnosti daleko od samo gradskih. Uostalom, eno smo ih isporučili u Sabor, na svu sreću u manjinu, kao preporučenu dozu nacionalnog humora.
Onda kad je o Marjanu riječ ta velika obitelj ne čini se osobito ključnim timom. Ne tako davne 2006. neki su spretniji igrači odredili na koje će se parcele sjeverne strane Park šume Marjan preko grafičkih prikaza GUP-a ušunjati nešto nalik građevinskoj zoni, i to "slučajno" baš na one parcele koje su ranije uspjele biti denacionalizirane. Pronašli su se brzo i oni koji će "oslobođeno" zemljište reklamirati za prodaju u dnevnom tisku.
Tko se na ješku uhvatio...
Neopravdano češće razmišljamo o tome tko se na tu ješku uhvatio, nego o sprezi službeničkih tajnih moći koja je bila tako čvrsta da brzo nakon što je Kerum zasjeo na gradonačelnički tron, šef konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić Marjanu dokida nacionalni značaj i B zonu zaštite. Tek nakon burne reakcije javnosti na Marjan se navlači najtanja C zona tj. zaštita normirana kao ona od lokalnog značaja.
Ako uzmemo u obzir da je zagrebački Maksimir upisan u Listu nacionalnog kulturnog dobra, bolje ćemo sagledati svu apsurdnost i zlonamjernost ovog degradiranja koje je opjevano splitsko brdo svježe pretrpjelo!
Srećom, Marjan se ne može tako lako degradirati u svijesti građana, koji su navikli na to da ih službeničke organizacije "mantaju" u slalomu između zakonskih članaka i raznih pravnih propisa. Iako jedan dio javnosti u obrani Marjana sudjeluje zbog potrebe da iskaže svoj građanski otpor prema liku i djelu Željka Keruma, najveći dio shvaća da se Marjan ne štiti samo od Kerumovih, nego od neprincipijelonog prodora privatnog kapitala u javno dobro, u tzv. područja posebnih obilježja, koja su u svojoj biti od neprocjenjive važnosti za identitet i održivi razvoj zajednice.
Baštinjena vizija starih Splićana
Marjan je tako ove godine prestao biti tek zvaničnim dijelom definicije "identiteta Splita", prestao je biti samo dominantnim elementom u vizuri grada, kitica iz pjesmice. Prerastao je u stvarni, opipljivi simbol javnog interesa čitljiv svim dobnim i socijalnim skupinama, kao da je ljubavlju Splićana nadrastao sebe i pretvorio se u samu sliku grada.
Ne bi trebali biti začuđeni, jer je Marjan baštinjena urbanistička vizija starih Splićana, čije javne kultivirane neizgrađene površine i danas predstavljaju neprocjenjivu vrijednost osmišljenog korištenja prostora, pa kao što nema splitskog sportaša bez optrčanih marjanskih kilometara, nema ni obitelji iz Splita bez marjanskih sjećanja.
Nema sumnje, Marjan je prevažan Splićanima, koje su greškom podcijenili izrađivači nedovoljno strogog GUP-a i nesposobni savjetnici aktualnog gradonačelnika
Građanski otpor prema nasrtajima kapitala
Ipak, treba napomenuti kako se građanski otpor prema nasrtajima kapitala na javni prostor nije u Splitu prvi put dogodio na Marjanu. Prvi takav otpor u nezavisnoj Hrvatskoj i to ovjenčan uspjehom, dogodio se baš u našem gradu 2000. godine kada su američki developeri predlagali totalnu plastičnu kirurgiju i transformaciju Splita u turistički resor u sklopu AFCO projekta.
Već tada su se brojni kulturnjaci, znanstvenici i novinari digli i povukli javnost za sobom u obranu prepoznatljive slike grada. Institucije su također bile na strani javnosti, pa je Matica hrvatska sve tekstove ove mega-akcije objedinila u publikaciji iz 2005.godine.
Tijekom 2000-tih Splićani su potpisivali više peticija protiv gradnji u staroj gradskoj jezgri, kao i protiv gradnji na Marjanu, a nije nevažan ni angažman zainteresirane javnosti, koji se dogodo 2006. prilikom objavljivanja natječaja za uređenje splitske rive, iako zahtjevi te incijative nisu prihvaćeni.
Srodne inicijative
Ni danas Inicijativa Za Marjan nije usamljena u gradu za kojeg možemo reći da bubri mjehurima sve većeg nezadovoljstva građana. Udruga Genuis loci, na "fejsu" poznata kao Get Getanima, u kratkom je roku stekla medijsku vidljivost senzibilizirajući širu javnost za goleme probleme stanovnika stare gradske jezge prouzrokavane svjesnim provođenjem ili odobravanjem gentrifikacije od strane predstavnika lokalne uprave.
Ove su dvije inicijative srodne, jer su potekle od svakodnevnih životnih potreba stanovnika, u slučaju prve za kvalitetnim slobodnim vremenom, mirom i rekreacijom, a druge za osnovnim uvjetima stanovanja koje je Palaču i sačuvalo od antike na ovamo. Od svega najviše veseli da ni Getanima ni “nama s Marjana” nije potrebno previše lobiranja kod građana, jer je javni interes prepoznat od šire javnosti i predstavnika medija, pa su dosadašnji uspjesi dosegnuti na obje strane bez ikakvih sredstava, na krilima entuzijazma, kreativnosti i saznanja do kojih smo znali doći.
Ipak, postoje mjesta od jednako velikog značaja za grad, a koja su nesavjesnim održavanjem sisitematski istiskivana iz svijesti građana kao dragocjenosti s kojima treba pažljivo rukovati. Osim besramno raskopane Zapadne obale, koja je kao tema za građane ostala nedodirljiva koliko i skupa, Splitu se priprema još nekoliko šamara.
Bedem Contarini, Istočna obala...
Prije svega mislim na bedem Contarini, gdje se uskoro zbog gradnje poslovno-stambenog objekta namjerava ukinuti pješačka zona kakvu poznajemo na potezu Zagrebačke i Hrvojeve. Tu je i Istočna obala, čije je planiranje preuređenja već započelo, očito bez prevelikog informiranja javnosti i bez sagledavanja unutar cijeline splitske luke.
Dok se stanje u vodstvu Grada ne promijeni takvim mjestima potrebna je briga civilnog sektora, dobro organiziranih predstavnika udruga uvjerenih u mogućnost obrane javnog interesa. Bez njih širi sloj građana neće biti svjestan štete koja se gradu priređuje "ispod stola". Naime, našim se građanima nitko ne obraća idejama o oplemenjivanju prostora, nitko ne priča o npr. proširivanju pješačke zone, koja bi da smo u bolje uređenoj državi i gradu već odavno zahvatila Matoševu i Gundulićevu, potičući štih veće urbane sredine i raznoliku ugostiteljsku ponudu kao i male obrte.
Upravo suprotno, kao što su nas uvjeravali ovog ljeta da je promet osobnim automobilima potreban na Marjanu zbog gradonačelnikovog ugostiteljskog objekta na neurednim Benama, uskoro ćemo biti izloženi nebulozama po kojima promet i garaže za 80-ak automobila nisu štetni ni 30 metara od Dioklecijanove palače kod Contarinija.
Borba stanovnika Pazdigrada i Našeg Hajduka
Ali nema mjesta očaju! U Splitu ima još građanskih inicijativa, pa vjerujem da će se ljudi uključiti i u obranu centra grada.
Za kraj ću spomenuti još dvije nedovršene, duge borbe Splićana: onu stanovnika Pazdigrada za školu i dječje igralište, koja traje više od 15 godina, te domišljate trikove i strategije u dinamici malih ali konstantnih napredaka Torcide i Našeg Hajduka u borbi protiv korova na travnjacima nogometnih igrališta, kako bi bez lažne skromnosti bili na koncu ove godine ponosni na grad kojeg živimo punim plućima.
I zato, dragi Splićani, neka sve vaše pobune završe pobjedama u Novoj 2012.!
DUŠKA BOBAN
Foto: ROBERT MATIĆ
E-mail |
Komentari (3) | Printaj Retweet Share on Facebook