TRIJUMF "HAJDUKA" U NOGOMETNOM KUPU JUGOSLAVIJE
BOKŠIĆ DONIO DEVETI KUP!
"Bijeli" u Beogradu pobijedili "Crvenu zvezdu" sa 1:0 golom što ga je u 65. minuti postigao Alen Bokšić
BEOGRAD, 8.V – Stadion JNA. Gledalaca 7000. Finalna utakmica Nogometnog kupa Jugoslavije: „Crvena zvezda“ – „Hajduk“ 0:1 (0:0). Sudac: Ade Fazlagić iz Čapljine – 7. Strijelac Bokšić u 65. minuti. U 70. minuti isključeni su Mihajlović („C.Zvezda“) i Štimac („Hajduk“).
„CRVENA ZVEZDA“: Stojanović (6), Radinović (6), (Stošić -), Marović (6), Jugović (6), Belodedić (6,5), Najdoski (6), Prosinečki (5), Mihajlović (5), Pančev (5), Savičević (5), Binić (5).
„HAJDUK“: Mihančić (8), Hadžiabdić (8,5), Kovač (8,5), (Osibov -), Štimac (8), Setinov (8), Bilić (8,5), Kozniku (8), Miše (8), (Jeličić -), Bokšić (9), Vučević (8,5), Jarni (8,5).
Najbolji od „bijelih“: Alen Bokšić
Crni flor
Prvotimci „Hajduka“ istrčali su u finalu Kupa sa crnim florom na desnoj ruci. Bio je to znak žalosti za pogibijom 12 hrvatskih policajaca, pripadnika MUP-a, koji su stradali u Borovu Selu.>
Trener „Hajduka“ Joško Skoblar doveo je svoju momčad u Beograd da igrom i nadigravanjem dođe do pobjede i do Kupa Jugoslavije što se moglo vidjeti i po sastavu. „Bijeli“ su u posljednji trenutak ostali bez kapetana i jednog od najstandardnijih igrača Darka Dražića koji je izostao zbog smrti u obitelji, ali bez obzira na taj izostanak, kompozicija „Hajdukove“ momčadi nije bila bunkeraška. „Bijeli“ su došli na stadion JNA da se otvoreno bore.
Više šansi Splićana
I prva etapa, prvi dio od 45 minuta pripao je „Hajduku“. Samo je velika sreća spasila Stevana Stojanovića da nije ni jednom kapitulirao. Točnije, on je u 36. minuti vadio loptu iz mreže, ali je prethodno pomoćni sudac Mevludin Omerhodžić iz Brčkoga signalizirao ofsajd, nedozvoljenu poziciju Grgice Kovača, koji je, međutim i poslije zvižduka nastavio akciju i šutnuo loptu u vrata. Je li to bio ofsajd? Dojam je mnogih u novinarskoj loži da se nije radilo o nedozvoljenom položaju Kovača. „Hajduk“ je oštećen...
Od početka „bijeli“ su pokazali da se nemaju namjeru braniti, da neće čučati u svom rovu, pa su se napadi s jedne i s druge strane brzo smjenjivali. Igra je bila uglavnom ravnopravna, ali su gosti iz Splita imali više šansi. Posebno je bio raspoložen Goran Vučević, koji je u nekoliko navrata stvarao matne mreže za svoje drugove koji, međutim, nisu pokazali pravu snalažljivost u završnici.
Najprije u 2. minuti Vučević je lijepo proigrao Bokšića koji je bez oklijevanja šutirao u vratara Stojanovića. Onda je u 11. minuti Vučević dodao loptu u dubinu za Koznikua, izgledalo je da mu je prostor otvoren, da će direktno ugroziti Stojanovića, ali je Najdoski startao s leđa, zaustavio tu akciju..U 23. minuti, Kozniku je prekinuo proigravanje zadnje obrambene „Zvezdine“ linije, krenuo je prema Stojanoviću i umjesto da uposli Vučevića, koji mu je s lijeve strane nailazio i koji bi sigurno bio u boljoj situaciji, egoistično je šutirao, slabo...
I dvije minute kasnije, u 25. minuti Kozniku se svojom borbenošću domogao lopte; u napadu su bili trojica protiv trojice, ali Kozniku, Vučević i Bokšić nisu bili dovoljno spretni. U 29. minuti Kozniku je poslužio Bokšića koji je zakoračio u kazneni prostor „Zvezde“, otišao je suviše ustranu, odlučio se na šut no bio je dobro pariran.
Sporni trenutak
A onda u 36. minuti, već spomenuti sporni trenutak koji zapravo i nije sporan. Naime, uvjerenja sam da se radilo o čistoj situaciji, da nije bilo ofsajda, pokušao sam vidjeti repeticiju akcije na televizoru, ali je režiser nije pokazao. Vučević je vodio taj napad, čekao je tko će mu se otvoriti, zvezdaši ga nisu napadali, i oni su čekali, onda je od pozadi natrčao Kovač, dobio je loptu u prostor, izbio je sam pred Stojanovića i postigao gol. U međuvremenu, svi su iz obrane „Zvezde“ digli ruku, pomoćni sudac Omerhodžić podigao je zastavicu.
Još jednu veliku šansu imao je „Hajduk“ u 41. minuti. Tada je Vučević precizno u protunapadu pronašao Bilića koji je pretrčao šezdesetak metara i onda znalački tjemenom prebacio loptu za Bokšića. Bila je to idealna prilika, ali je lopta na klizavom terenu brže poskočila, Bokšić je nije mogao šutirati iz prve, ipak ju je primio i zapucao. Šut je bio snažan, ali neprecizan. I u 43. minuti Bokšić je isprobao svoj udarac, iz daleka nije bio precizan.
A „Crvena Zvezda“ za sve to vrijem prvoga poluvremena nije ozbiljnije ugrozila vratara Mihačića, sve se svodilo na pokušaje Mihajlovića (u dva navrata) i drugova da iz daleka iznenade vratar „bijelih“. Jedino je u 39. minuti Binić izborio šansu, no ometan od Bilića nije uspio šutirati.
Lopta u rašljama
I u nastavku „hajduk“ je kontrolirao situaciju. „Bijeli“ su igrali vrlo stabilno, onemogućili su domaćine i na kraju u 65. minuti došli u vodstvo golom Bokšića. Od početka su Splićani tražili svoju šansu da steknu rezultatsku prednost. U 55. minuti Setinov je jedan centaršut zaustavio glavom, uslijedio je preko Vučevića protunapad, koji je uputio dijagonalu na drugu stranu prema usamljenom Koznikuu. Napadač „Hajduka“ je sprintao, pretrčao je Marovića koji ga je jednostavno svukao, srušio, bio je to faul, ali i žuti karton koji sudac Fazlagić nije pokazao.
Odmah u sljedećoj minuti Vučević je režirao napad za Bokšića, uslijedio je pravi sprint, nezadrživo e krenuo Bokšić, s lijeve strane je topovski šutirao, tako da je Stojanović jedva loptu odbio. Te dvije akcije bile su najave vodećeg gola „Hajduka“. U međuvremenu su Štimac u 59. i Mihajlović u 60. minuti zaradili žute kartone. Oni su se međusobno „čačkali“, koškali, jedan drugoga nervirali....
Pobjedonosni gol „Hajduk“ je dao zahvaljujući isključivo sposobnostima Alena Bokšića. On je na tridesetak metara primio loptu, pred njim su bila trojica, prošao je jednoga, pa drugoga. Izgledalo je da je izgubio loptu, ali je onda posljednjom snagom ipak iskopao tu loptu, otvorio je put u šansu i zakucao loptu u mrežu. Na stadionu – muk. Odjekivali su samo radosni poklilči Skoblarove čete na terenu.
Umalo i drugi gol
Od tada pa do kraja počeo je silan pritisak „Crvene zvezde“ da dođe do izjednačenja. U 67. minuti „crveno-bijeli“ su bili nadomak poravnanju rezultata. Sudac Fazlagić svirnuo je jedan faul, podario domaćinima slobodni udarac iz idealne pozicije s ruba kaznenog prostora. Dugo je trajalo namještanja „živog“ zida. Igrači „bijelih“ su protestirali, bilo je tu i guranja, pljuvanja, psovanja a onda kada su se svi postavili i kad se očekivalo precizan šut Mihajlovića ili Prosinečkog zaletio se Savičević i poslao loptu u – semafor. Onda je u 70. minuti s leđa na grub način Mihajlović faulirao Kovača, nemilo ga udario da je ovaj – kako se kasnije pokazalo – morao u svlačionicu. A na terenu je došlo do revolta igrača „Hajduka“. Oni su krenuli u obranu svoga druga, nastala je velika gužva koja je na kraju raščišćena „solomonskom“ odlukom suca Fazlagića koji je pokazao crveni karton Štimcu i Mihajloviću.
„Crvena Zvezda“ je do kraja ulagala svu svoju sposobnost ne bi li došla do izjednačenja i eventualne šanse da u produžecima traži priliku za osvajanje trofeja. Međutim, obrana „Hajduka“ bila je energična, zadnji obrambeni red „bijelih“ skupljao je minute, igrao na vrijeme...
U posljednjim minutama „Hajduk“ je mogao i uvjerljivije pobijediti „Crvenu Zvezdu“ . Bokšić je bio autor dviju akcija, koje su bile kao iz alamanaha. Prošarao je obranu „Zvezde“, namjestio idealne prilike Vučeviću i Jeličiću, ali su oni bili nespretni., iz blizine nisu pogodili cilj. Ali i ovako pobjeda je velika i zaslužena. „Hajduk“ s trofejom ide u Evropu, u Kup pobjednika kupova!
ZDRAVKO REIĆ
Slobodna Dalmacija
OSVRT
ČUDO SE DOGODILO
Pobjeda hajdučkog srca
Utakmicu je odlučilo opredjeljenje trenera Josipa Skoblara da se ne brani, da ne igra bunker. Njegova prgavost kao da je samopouzdanjem i borbenošću „napumpala“ Bokšića i ostale „bijele“ koji su jurišali, žarko željeli pobjedu i zasluženo je ostvarili
Čudo se dogodilo, malobrojni su vjerovali u mogućnost da „Hajduk“ osvoji po deveti put Kup Jugoslavije, po drugi put pod vodstvom Josipa Skoblara. Najbitnije je međutim, da su u to vjerovali igrači „Hajduka“ predvođeni svojim hrabrim, premda i prgavim kapetanom Štimcem, pa onda redom svi drugi prvotimci. Bio je to šok za Beograd, nitko, baš ni u snu, nije mogao vjerovati da će na semaforu stadiona JNA na kraju svijetliti: Pobednik fudbalskog Kupa Jugoslavije 90/91.. „Hajduk“.
Izaslanik Predsjedništva SFRJ Vasil Tupurkovski u kišnom mantilu i odjeven po svojim standardima u prugastu majicu, predao je Igoru Štimcu veliki srebrni pokal, što je bilo najveće priznanje za zasluženu pobjedu splitskih hajduka.
Od početka je bilo jasno da je „Crvena Zvezda“ nemoćna, da njezini nogometaši igraju slabo, da čekaju da im gol padne s neba, da jedan Dejan Savičević nešto smisli i izmisli, da sreća potrefi Prosinečkoga i da on nekim svojim šutem skine paučinu s mreže. Od te šampionske „Zvezde“, od te silne momčadi na terenu nije ostalo ništa. S druge strane, „Hajduk“ je od početka pa do kraja bio bolji, jači, moćniji, Splićani su po svim pravilima zaslužili taj trijumf, pokazali se kao pravi pobjednici.
Utakmicu je odlučilo po našem mišljenju opredijeljenje trenera Skoblara da se ne brani, ne da igra na bunker i čekanje neke greške, njegova prgavost kao da je „napumpala“ Bokšića i drugove koji su jurišali, žarko željeli tu pobjedu i na kraju je ostvarili. Ta samouvjerenost, ta motiviranost, a s druge strane hladnokrvnost u obrani, djelovanje bez panike, pokazala je što znači kolektivna igra, zajedništvo, jer ovo je bila pobjeda – hajdučkog srca.
POGLED IZ POČASNE LOŽE
Džajić: Od srca čestitam „bijelima“
Marko Ilešić, predsjednik NSJ-a: - Sretan sam što je utakmica odigrana, čestitam „Hajduku“ koji je pobijedio mislim danas slabu „Zvezdu“.
Ante Pavlović, generalni sekretar NSJ-a: - Svaka čast „Hajduku“, zasluženo je pobijedio favorita. Sad je valjda svima jasno zašto je i reprezentacija izgubila prošle srijede od Danske, zvezdaši su u očitom padu, možda prije psihološkom nego fizičkom već su u Bariju....Međutim, to ne može umanjiti trijumf „Hajduka“. Dapače, „bijeli“ su se čudesno borili, vjerovali su u svoju šansu, pokazali kako se treba sportski boriti i nadati.
Franz Beckenbauer, direktor „Marseillea“ čestitao je Ivanu Buljanu (u poluvremenu su dugo zajedno pričali, bili su suigrači u HSV-u):- „Zvezda“ je igrala sa 30 posto svojih mogućnosti, ova nas utakmica ne može zavarati, znam da će u Bariju igrati mnogo bolje. Ipak, razočarao me Savičević.
Ante Lović, direktor „Hajduka“: - Najprije smo učinili veliku stvar što smo došli u Beograd u ovim okolnostima. Željeli smo u sportskoj borbi tražiti svoju šansu. I uspjeli smo. Bit će večeras fešta u Splitu.
Dragan Džajić, direktor „C.Zvezde“: Od srca čestitam „Hajduku“, izvanredno su se njegovi igrači branili i borili, igrali su bolje. Vidjeli smo da se bez trke i bez borbe ne može dobiti utakmica. Ovo je ipak za nas težak udarac.
RIJEČ AKTERA
Skoblar: Zašto bi ovo bilo čudo?!
Ljupko Petrović: Utučen sam, igrali smo slabo, „Hajduku“ svaka čast
JOŠKO SKOBLAR, trener „Hajduka“: Morali smo vjerovati u čudo, zapravo zašto bi to bilo čudo, to je sport, nogomet...Nema favorita. Došli smo s namjerom da ni u jednom trenutku ne podlegnemo psihozi da je „Zvezda“ favorit, da se igra u Beograda. Pa što, to i jest bila naša šansa, stalno sam to govorio, zamislite da nas sada čeka uzvrat u Poljudu...Zaslužili smo trijumf, ovo je naša fešta.
ALEN BOKŠIĆ: Mogli smo dati „Zvezdi“ i četiri gola, nije pretjerivanje, kakve smo samo šanse propustili u finišu. Vidio sam na Prosinečkom nervozu, shvatio da im ne ide, vjerovao sam da možemo izdržati do kraja.
IGOR ŠTIMAC: Bilo je provociranja, Mihajlović je stalno nešto prijetio, namještao džonove. Kako da ostanem miran?! Nije trebao sudac pokazati crveni karton.
LJUPKO PETROVIĆ, trener „Crvene zvezde“: Sad je valjda svima jasno da nisam upozoravao bez razloga, moja momčad je mislima u Bariju, a to nije odlika velikih momčadi. Utučen sam. Igrali smo slabo, „Hajduku“ svaka čast.
DARKO PANČEV: Silno sam razočaran, bili smo uvjereni da nam Kup ne može izmaći.
SPLIT: TRIJUMFALNI POVRATAK „HAJDUKA“ IZ BEOGRADA
Ponoćna fešta
Oko tisuću najvjernijih navijača okupilo se noćas na stadionu „Hajduka“ da sa svojim ljubimcima proslave osvajanje Nogometnog kupa Jugoslavije deveti put
SPLIT, 9.V – Hajdučka fešta u sitne sate! Nije uopće bilo u pitanju da se „torcida“ neće skupiti najprije na aerodromu, dočekati svoje junake koji su doputovali iz Beograda vojnim transportnim avionom oko ponoći, pa onda slavlje nastavili na rasvijetljenom stadionu u Poljudu, uz prasak šampanjca koji je pripremio Ante Božiković, šef restorana „Hajduka“.
Ispred bivšeg „Bobisa“, danas „Javora“ treštala je „Ruža hrvatska“, razdragani navijači uz viski, pivo, koka-kolu (sve gratis), prepričavali su pogodak Bokšića, promašaj Jeličića, obrane Mihačića. Veliko srce Milija Hadžiabdića...
- Igrao je „Hajduk“ večeras za cijelu Hrvatsku – rekao nam je stari navijač Neno Tebaldi, jedan od „inventara“ svih „Hajdukovih“ i („Jugoplastikinih“) trijumfa i tugovanja. I pogodio je „u sridu“ sveopćeg raspoloženja, komentiranja i slavljenja velike pobjede usred Beograda.
Ubrzo je stigla i momčad. Direktor Geza Šenauer naredio je da se upale svi reflektori („Ne pitajmo večeras kako ćemo struju platiti“), pa je kapetan Igor Štimac, uz trenera Josipa Skoblara, sve prvotimce i kompletnu ekspediciju „bijelih“ iznio pokal u svečanu ložu. Na travi „torcida“, njih oko tisuću, bengalke, skandiranje, zastave, prozivanje igrača...
Pjesma, slavlje, razdraganost. „Javori“ iznose sir, picete, pršut. Toči se šampanjac.
Mladen Pralija, najstariji igrač prilazi nam i moli da zabilježimo: - Radujemo se, ovo je veliki dan za sve nas, ali veselili bismo se i više da je s nama Darko Dražić s kojim suosjećamo u tuzi zbog smrti njegova oca. A Mili Hadžiabdić nam je svima ulio stostruku snagu. Doživjeti takvu tragediju u obitelji i ovako igrati...Svi mu se divimo i zahvaljujemo!
Petar Lovrić, neizostavni vođa puta, kaže: - Miilja istaknite, on me borbenošću podsjetio na Holcera, Oblaka, Pubu Čopa. Ovom utakmicom ulazi za sva vremena u klupske anale.
Slavlje je potrajalo do ujutro, igrači su krenuli prema „Paganiniju“, stručni štab je uz čašicu zapjevao u klupskom restoranu. I „opozicija“ je stigla, Damir Bekavac, je zagrlio i izljubio predsjednika Skupštine, svog profesora s Pravnog fakulteta dr. Ivu Petrinovića...
Barem ove slavljeničke noći „Hajduk“ je opet bio – jedno. Osvajač Nogometnog kupa Jugoslavije, deveti put!
SLAVEN ALFIREVIĆ
Slobodna Dalmacija
Zvone MORNAR
Slatki otrov
treća strana medalje
Za uvod u osvrt na deveti trijumf „Hajduka“ u Kupu Jugoslavije najbolje je reći: Ima Boga! Naime, kao što je poznato, bilo je velikih dvojbi da li uopće igrati kad oružje ne miruje i dok su tenkovi na ulicama, a Kijevo bez hrane i lijekova, pod blokadom.
Ali, unatoč tome što to (i još štošta) izaziva zgražanje i revolt i u slobodoljubivoj međunarodnoj javnosti, nije mogao proći više nego opravdan prijedlog „Hajduka“ da se finale odgodi za neka bolja vremena. Dio je medija čak optuživao „Hajduk“ kao „zatočenika politike“ u sportu i „vazala bana Tuđmana“. „Velikom brukom“ proglasili su to što se čelništvo s Poljuda u presudnim trenucima svoga naroda,, o (ne)nastupu u finalu savjetovalo i s legitimnim vođama toga naroda. Još uvijek određeni krugovi žive u iluzijama da su, za prevladavanje i aktualnih sukoba, najsigurniji mostovi – sportska natjecanja.
Takvu teoriju (ne od danas) uporno lansiraju i iz Saveza i iz Zajednice ligaša, ponajviše činovnici u tim forumima i sportsko-birokratski čelnici vječno optimistične YU-scene. Odgoda, primjerice, nije dolazila u obzir za Milovana Nikodinovića, jer se „Hajdukov“ zahtjev (zamislite!) nije mogao podvesti ni pod koji član Pravilnika o natjecanju NSJ. To je, dakle, bitnije od kaosa i drame u našoj svakodnevnoj zbilji. A zar ne bi bilo zapanjujuće i da glavni tajnik Zajednice vodi samo neku svoju osobnu bitku sa splitskim klubom? No, daleko je od toga. I u Natjecateljskoj komisiji NSJ i u najužem vodstvu Saveza kao da žive u nekom drugom svijetu. Oni ne vjeruju ni Odboru za unutarnju politiku Skupštine SFRJ koji je stanje u zemlji ocijenio kao „rat koji je počeo“ ili u blažoj verziji, kao „neposrednu opasnost“.
Stoga je i predsjednik NK Miodrag Micković, uvaženi novinar i sportski radnik iz Skoplja, izdeklamirao pred predstavnicima „Hajduka“ Antom Lovićem i Ikom Buljanom svoj prijeteći monolog . izričito je rekao da Splićani „neće moći u Kup kupova“ ako ne nastupe, a susret bude bez borbe verificiran sa 0:3 na njihovu štetu. Štoviše, dodao je da će, po ustaljenim pravilima, protiv „Hajduka“ biti pokrenut postupak za oduzimanje (prvenstvenih?!) bodova, što ej bila eksplicitna prijetnja da će „Hajduk“ u Drugu ligu.
Što je onda preostalo nego otputovati, makar i porotiv svoje volje. Srećom, ne i psihološki nemotivirani i taktički nepripremljeni. To je pridonijelo što su i opaske strelice uperene na „bijele“ prije svega doživljene na kraju ni manje ni više nego kao – slatki otrov.
Rezultat je finala poznat. U ambijentu od samo nekoliko tisuća prisutnih koji za domaćina i nije bio baš očaravajući, a za komesara za sigurnost Jozu Popovića teže iskušenje, trener je gostiju Skoblar pripremio svome kolegi Petroviću lekciju iz taktike koju nisu uspjeli parirati (po kolegi Milojku Pantiću) njegovi „fudbalski Paganini“ i „turbo-fudbaleri“. No, možda bi im slična taktika mogla dobro doći u Bariju protiv „Olimpi qua“ iz Marseillea, budući da se taj susret vjerojatno neće igrati po kalupu koji odgovara „YU-umjetnicima“ za koje smo unaprijed rezervirali let u Tokio, na svjetsku promociju.
Naš je kup-finale bio privlačan upravo radi svojih magnetskih taktičkih zamki i hrabrosti „Hajdukovih“ igrača. I bez ulaženja u detalje, pobjeda „Hajduka“ ne spada u rang senzacije, jer je „majstor s mora“ u tri do četiri finalna meča sa „Zvezdom“ i nadigrao i pobijedio sadašnjeg finalista evropskog Kupa prvaka. Nad tom neugodnom realnošću moraju se zamisliti „crveno-bijeli“. Ne dižu li previsoko glave kad igraju sa Splićanima ili je riječ o nečem drugom?
Činjenica je da „hajduka“, i kad je u nezahvalnoj situaciji, nitko ne može unaprijed prekrižiti. Njegova igra i rezultat u finalu dokazom su da bi u idućoj sezoni splitska momčad mogla računati s vertikalnim prodorom, pa s te strane i Skoblar može biti sretan.
A za trenera bih „Zvezde“ Petrovića, čiji su razočarani igrači poslije u šoku polijegali po travi, parafrazirao jednu dosjetku koja kaže da „poraz i nije poučan ako ne izaziva tugu“.
JOSIP SKOBLAR, AUTOR POBJEDE NAD „C. ZVEZDOM“
Ludo i nezaboravno
Svaka čast igračima, zaigrali su disciplinirano, sve je bilo dobro, i potez više, i dribling , i kroz noge, tako smo srušili „Zvezdino“ samopouzdanje
Joško Skoblar ulazi u anale kao jedan od najuspješnijih trenera. Dvaput je stizao u Poljud da „spasi ono što se spasiti može“. Oba puta je u kratkom roku nastavio djelo svojih prethodnika i od polufinala, odnosno u ovom pokušaju od četvrt-finala – doveo „Hajduka“ do trijumfa u Jugokupu.
Poslije utakmice zazvonio je telefon u redakciji. Nazvao je Zadranin („nije Perko Anić, njegov prijatelj, nego samo navijač „Hajduka“ rekao je) i za molio da pišemo lijepo o Skoblaru. On to i zaslužuje.
Kako je uopće stvorio pobjedničku atmosferu među igračima?
- Pričali smo prije utakmice, nas četiri trenera (Mijač, Kačić, Katalinić op.p.) o tome kako se suprotstaviti „Crvenoj zvezdi“. Sve se svodilo na priču kako postaviti obranu, da ih osujetimo. Poslije se mislim i kažem sam sebi, od igre ne možeš pobjeći, kako ćeš osvojiti Kup ako se zavučeš u obranu. Moramo zaigrati arogantno, prepotentno, pokazati protivniku to u svakom startu, a ne da se poklonimo pred njima. Plasman u Evropu za mene bi malo značio da smo izgubili pokal, to vam iskreno govorim, premda je to kao bilo jedino važno. Ali, igrati u finalu, a ne osvojiti Kup, ipak je neuspjeh. Poraz. A ja ih ne volim, ne podnosim.
Skoblar uvijek govori kako „ipak odlučuju igrači“.
- Jasno, mogu ja govoriti što hoću, ali oni to izvode na terenu. Svaka im čast, zaigrali su disciplinirano, osjetili su da nisu prazne riječi vjere u pobjedu. Sve je bilo dobro, i potez više, i dribling, i kroz noge, tako smo rušili „Zvezdino“ samopouzdanje. Ovo mi je stvarno najdraži trofej. Dva sam osvojio kao igrač s „Beogradom“, 1962. i 1966., pa onda ono finale s „Rijekom“. Ali, ovo je nešto posebno, i zbog atmosfere koja je oko nas prethodila finalu, zbog „Crvene zvezde“ koja igra u finalu Kupa prvaka i možda će biti novi prvak Evrope. Ludo i nezaboravno.
S. ALFIREVIĆ
Slobodna Dalmacija