ponedjeljak, 20.veljače 2012
Godine koje su pojeli skakavci: Tko se trese zbog Hajdukove revizije?
Mate Peroš, Joško Svaguša, Josip Grbić i Hrvoje Maleš spiskali su okrugli sto milijuna kuna u samo tri godine. Sto milijuna kuna, nekih trinaest-četrnaest milijuna eura, potrošeno je više nego što je zarađeno. Sto milijuna, koji milijun gore-dolje. Hajduk je zahvaljujući navedenoj četvorci u posljednje tri godine gubio otprilike tri milijuna kuna mjesečno. Sto tisuća kuna dnevno.
Treba biti sposoban za to, treba znati svakog dana baciti kroz prozor toliku hrpu para.
Podatak je neslužben i nepotvrđen, ali sasvim sigurno pouzdan: iz godine u godinu na skupštinama kluba iznose se gotovo pa nevjerojatne brojke, deseci milijuna kuna prebacuju se iz jednog u drugi godišnji izvještaj, rade se financijske akrobacije uz umirujuća rješenja o spasu koji nas, eto, čeka već idućeg siječnja. I uvijek je potrebno pričekati još samo godinu dana pa shvatiti da su oni prethodni lagali.
Na njihovu sreću, mandati Hajdukovih predsjednika u prosjeku su trajali manje od godinu dana, pa se nijedan nije ni morao pojaviti pred vlasnicima i objasniti kako je uspio stvoriti novi minus, zbog kojega bi u normalnoj tvrtki zaradio jedino nogu u dupe. U vrijeme kad bi njihovi dugovi došli na naplatu, bivši časni Hajdukovi predsjednici već bi se zabavljali svojim vlastitim poslom. Odvjetničkim uredom ili pekarom, svejedno.
Iznos od stotinu milijuna izgubljenih kuna tek je mali, grubi i površinski detalj iz dovršene (i još uvijek neobjavljene) dubinske revizije Hajduka, koju je novi sastav Nadzornog odbora naručio čim je nogom kročio na Poljud. Pametni ljudi: kad su već založili svoje ime i obraz, barem neka imaju čist start i osnovu za rezove kakvih očito mora biti. Gorih, drastičnijih i bolnijih nego Linićevih, to je sada već kristalno jasno.
Kazaljka se zaustavila na Malešu, koji više ne može tako lako uteći. Istinu za volju, nije pošteno na njega svaliti jednaku odgovornost jer je čovjek ionako došao u devastirani klub od kojega je čak i Kerum digao ruke, no nije nevažno napomenuti i da se nije iskazao na slučaju Inoha, kojega je masno plaćao u vremenu kada se već trebalo drastično štedjeti. A ni neke velike štednje nije bilo sve dok ga nisu natjerali, no sve to skupa manje je bitno: Maleš će rezati, a Peroš, Svaguša i Grbić se slatko smijati.
Peroš, koji je plivao u novcu pa se njime razbacivao kao da sutra nikada neće doći, galantno dijelio ugovore od 300 ili 400 tisuća eura po sezoni igračima kojih se Hajduk ni danas ne uspijeva riješiti. Svaguša, koji je tvrdio da "raskida s menažerima" i reže troškove, a u stvarnosti je pustio menadžere duboko čak i u Omladinsku školu te povećao troškove kluba za milijun eura, usput isplativši i sebi sitnu nagradu od 100 tisuća eura. I Grbić, koji će ostati upamćen samo i jedino po tome što je dužnost predsjednika obavljao u vrijeme stotog rođendana kluba: čovjek u Hajduku nije napravio doslovce ništa osim što je za samoga sebe izborio bezobrazno povoljan ugovor.
Revizija je, dakle, napravljena, a prvi zaključak - da su prethodne tri Hajdukove godine pojeli skakavci - i nije neka novost. Na nesposobnost na Poljudu smo navikli. Njezin konkretniji dio, pak, pokazat će puno zanimljivije stvari - recimo, tko je krao. "Sklapao štetne ugovore", izrazimo se korektnijim terminom, jednostavno je nemoguće da je sto milijuna kuna minusa rezultat puke traljavosti i neznanja.
Uostalom, klub je cijelo vrijeme nadzirao i nekakav nadzorni odbor, a bilo je tu i eminentnih imena - od Ante Sanadera, Kruna Peronje i Ivana Kureta do Petroslava Sapunara, Ivice Livaje i Mirana Pelivana Mrkoga.
Kad rezultati revizije nađu put do Državnog odvjetništva, a to je u svakom slučaju logičan nastavak, mnogi koji su olako shvatili svoju odgovornost jer su umjesto svoga imena i obraza založili stranku mogli bi se tresti. Jer, u uređenom društvu, uređenom sustavu i uređenoj tvrtki - što bi Hajduk trebao biti - obrana rečenicom "Nismo znali" jednostavno nije dovoljno dobra.
DAMIR PETRANOVIĆ
Foto: Jakov Prkić / CROPIX
E-mail |
Komentari | Printaj