8. veljača 2010
Za tjedan dana u inozemnim i domaćim tiskovinama raspisat će se drugi međunarodni natječaj za prodaju domaćih brodogradilišta.
Za nacionalne navoze ovo je posljednja šansa da nađu dovoljno financijski potentnog i ozbiljnog ulagača jer idući korak može biti samo – stečaj. Istina, stečaj ne mora nužno značiti likvidaciju, piše Novi list, pokazalo se to na primjeru Viktora Lenca prije dvije i pol godine, ali i u tom se slučaju moralo puno toga slamati da se porta na ulazu u ovaj vrlo perspektivni škver zauvijek ne zatvori.
Nagomilane dubioze
S obzirom na razmjere nagomilanih dubioza, kao i veličine i složenosti sustava, kao što su to Brodosplit ili 3. maj, koji zajedno upošljavaju oko 7.000 radnika, te u toj varijanti eksponencijalno brojnih i financijski "teških" vjerovničkih odnosa, u uspješno provedeni stečaj s preustrojem vjeruju nepopravljivi optimisti.
Hrvatska Vlada u ovaj zadnji pokušaj rješavanja problema domaće brodogradnje ide s istim uvjetima koji su vrijedili za potencijalne kupce i u prvom, propalom pokušaju prodaje prošlog ljeta.
Riječki, trogirski i kraljevički škver prodaju se za jednu kunu dok je cijena splitskog Brodogradilišta specijalnih objekata (BSO) i Uljanikaostala ista. Po nominali, što u slučaju BSO-a znači 18,16 milijuna kuna, a za 59,25 posto državnog portfelja u istarskom škveru traži se 397 milijuna kuna.
I u ovom natječaju potencijalni kupci morat će dostaviti Plan ulaganja i Poslovni plan koja će garantirati da će brodogradilište kojeg kupuju biti sposobno poslovati po tržišnim uvjetima u roku pet godina. Istovremeno, Vlada kao uvjet od potencijalnih kupaca stavlja i poštivanje važećih kolektivnih ugovora, zadržavanje svih radnih mjesta odnosno zbrinjavanje viška radnika u skladu s pozitivnim propisima RH.
Jedina razlika u odnosu na prvi i drugi pokušaj privatizacije navoza krije se u iznosu državne naknade za isknjiženo pomorsko dobro, koje uključuje sve nekretnine unutar kruga brodogradilišta.
Za taj se iznos – što je ključno – smanjuju ukupni troškovi restrukturiranja, samim time proporcionalno i traženi udio od 40 posto vlastitog doprinosa kojeg Bruxelles zahtjeva od budućeg vlasnika. U prvom pokušaju prodaje, država je škverovima nudila tako male iznose da su uprave ostale šokirane, barem dio njih.
Izračuni vrijednosti pomorskog dobra
Sveukupna svota tog državnog obeštećenja za svih šest brodogradilišta tada se vrtila oko 2,3 milijarde kuna dok su se troškovi restrukturiranja procjenjivali na više od 12 milijardi kuna.
Najnoviji izračuni vrijednosti pomorskog dobra kriju se kao zmija noge uz objašnjenje da još nisu usuglašeni s Bruxellesom, no iz prilično dobro upućenih izvora Novi list doznaje da je sada država sa škverovima pod račun obeštećenja za pomorsko dobro spremna "prebiti", ili otpisati, kako god, oko 6 do maksimalno 7 milijardi kuna. Konačni iznosi u javnosti bi mogli osvanuti tijekom ovog tjedna.
D.N.
Foto: CROPIX
E-mail |
Komentari (0)