Dalmacija News - Neovisni hrvatski portal

srijeda, 15.lipnja 2011

Split u zamci gay parade

Parada ponosa u Splitu, kako su je pretenciozno nazvali LGTB organizatori, a koja je održana 11. lipnja 2011. godine, svojim epilogom dovela je grad Split u središte medijske pozornosti koja ne posustaje.

Naime, tog lijepog lipanjskog popodneva stotinjak i nešto više ljudi, mahom pristiglih iz "regiona", uz potporu domicilnih istomišljenika, svojom dugo najavljivanom šetnjom, uspjelo je naš grad uvrstiti u udarne vijesti svjetskih i domaćih medija.

Kao što je poznato, sve je počelo gotovo idilično, iz hladovine Đardina, pa dalje ulicama prema krajnjem odredištu  - splitskoj Rivi. Prolaskom kroz ulicu francuskog osvajača Marmonta, situacija  s povorkom ponosa  postaje nimalo idilična, da bi dolaskom na Rivu poprimila dramatične razmjere.

Trebalo je odgovoriti nedolaskom na mjesto "zločina"

Posredstvom slike i tona,  koji se i danas – namjerno i planski,  zar ne? – uporno vrte u hrvatskom i širem medijskom prostoru, imali smo prilike svjedočiti metežu s pitarima, upaljačima, kamenjem i čime li sve već ne,  izbačenih od skupine koja na paradu ne gleda s dužnom nježnošću. Kako  su priznali i neki razumni i objektivni ljudi iz povorke, samo zahvaljujući hrvatskim specijalcima, nije došlo do fizičkog sraza ljutitih antigay prosvjednika i ljudi drukčije seksualne orijentacije i njihovih istomišljenika.

Odmah valja reći kako je neprihvatljivo svako nasilno ponašanje, pa tako i ono s Rive. Sada s odmakom od nekoliko dana, moglo bi se zaključiti kako su ljudi – tjednima "pumpani", psihološki obrađivani i medijski tretirani – zapravo upali u zamku organizatora gay parade. Autor ovih redaka mišljenja je da se na ovu EU uvezenu provokaciju trebalo odgovoriti na miran i dostojanstven način, od kojih je najefektniji ignoriranje i nedolazak na mjesto "zločina".

Ovako, ispada da je na mirnu i malu, razdraganu i veselu povorku, ničim izazvana, nasrnula divlja horda primitivaca, koji u većini,  sugerira se već , nastanjuje ovaj -  kako ga je osamdesetih godina  prošlog stoljeća nazvao jedan zagrebački novinar – vražji otok. Dakle još onda udarena je dijagnoza ovom lijepom mediteranskom gradu, koji zapravo nikada nije bio ksenofoban niti neprijateljski nastrojen prema bilo kome. Čak štoviše, Split i Dalmacija su kroz povijest bila utočištem mnogim ugroženim skupinama, koje su baš ovdje našle zaštitu i ruku potpore. No to su bili ljudi koji su ovdje prispjeli iz nevolje, a ne iz obijesti i dokonosti.

Zašto im se žurilo s paradom?

Zato je degutantno gledati, slušati i čitati o ovom događaju, gdje se pokušava u maniri nacističkih inženjera duša, na jednu sredinu i na jedan mentalitet natovariti magnum crimen, kako bi u konačnici i cijela Hrvatska trebala ispaštati jer se, eto, nismo na polju seksualnosti dovoljno europeizirali. Zašto oni sada najglasniji ne kažu kako su i sami bili upozoreni na "visok rizik" ovoga skupa, zašto su na svoju ruku promijenili rutu kretanja, te u konačnici zašto im se žurilo s paradiranjem u Splitu?

Malo je toga slučajno, pa shodno tome razložno je zaključiti kako mjesto – Split, vrijeme – netom iza Papina odlaska, te ukupni politički kontekst – zaključenje pristupnih pregovora s EU, nisu nimalo slučajno odabrani, upravo sa  ciljem kako bi se sve skupa moglo dovesti u pitanje, te iznova priču vratiti u kolotečinu gdje scenaristima i odgovara.

No, ovaj put Hrvatska treba više Europi nego obrnuto i u tom grotesknom apsurdu zrcali se sva ironija ove svojevrsne medijske agresije na Split i njegove proljetnom fjakom zahvaćena građane.

E-mail | Komentari (0) | Printaj Retweet Share on Facebook