nedjelja, 17.srpnja 2011
Cipelarenje mrtvog čovjeka
HrvatskI branitelj, general Đuro Brodarac preminuo
je 13. srpnja 2011. godine u osječkoj bolnici, kamo je u teškom stanju
doveden iz obližnjeg zatvora, u kojem je u svojstvu osumnjičenika, u
ćeliji od dvadesetak kvadrata sa šestoricom sustanara, na nesnosnoj
vrućini, čekao pravdu – za njega i njegovu obitelj beznadno sporu i
zakašnjelu.
Smrt je to koja je u potpunosti razotkrila i razobličila takozvane
pravno-demokratske standarde, inače ugrađene u zakonske propise kojima
se reguliraju prava zatvorenika, kao i obveze nadležnih u pravosudno –
zatvorskom sustavu.
Naime, teško oboljeli zatvorenici , neovisno o fazi postupka, kao i
težini djela za koji su osumnjičeni, optuženi ili osuđeni imaju temeljem
Zakona o izvršavanju kazne zatvora određena prava, koja su ovaj put,
čini se, bila grubo prekršena. Naime u članku 14. navedenoga Zakona,
koji propisuje prava zatvorenika u stavku 1. propisano je da zatvorenici
imaju pravo na "smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim
standardima." Dalje u istom članku, u stavku 7. zatvorenici imaju pravo
na "zdravstvenu zaštitu i zaštitu majčinstva".
Slijedom navedenoga, člankom 37., stavak 2., propisano je kao teška
povreda službene dužnosti osoba nadležnih za funkcioniranje zatvorskog
sustava „nepoduzimanje propisane mjere koje su dovele do štetne
posljedice ili do ozbiljne mogućnosti njezina nastanka."U istom članku,
stavak 3. kao tešku povredu službene dužnosti propisuje se
„onemogućavanje ostvarenja zajamčenih prava zatvorenika."
Podmukao oblik mučenja u osječkom zatvoru
Ako se znalo, u trenutku privođenja i određivanja mjere zatvora da Đuro
Brodarac kronično boluje od nekoliko teških bolesti, te da svakodnevno
mora uzimati velike doze lijekova, onda je zanemarivanje te činjenice
itekakva podloga za kazneno procesuiranje nadležnih u zatvorskom
sustavu, kao i onih koji su tu mjeru zatvora odredili.
Baciti teško bolesnog čovjeka u sobu od dvadesetak metara četvornih,
na temperaturu preko 40 stupnjeva, uz još šestoricu sustanara, više je
nego nehumano postupanje. To je nevjerojatan i podmukao oblik mučenja,
za koji smo mislili da je nestao zajedno s Rankovićem i
njegovim metodama. Naknadna izmotavanja da su mu u sobu stavili
ventilator, donijeli tlakomjer, te mjerač visine šećera u krvi, samo su
potvrdili sumnje da je izostao adekvatan tretman teško bolesnog
zatvorenika.
Na stranu što se radi o osobi, generalu HV, koji je zaslužan da
srpski agresori i okupatori nisu probili crte obrane i prema Zagrebu,
hladnoća prepuštanju izvjesnoj sudbini skončanja treba zabrinuti sve
građane kojima je stalo do pravne države, pa i one koji morbidno i
lešinarski u korporacijskim izdanjima cipelare mrtvog čovjeka. Udruženi s
manipulatorom Savom Štrpcem i njegovim "Veritasovim"
kuhinjama, ne ustručavaju se fabricirati istinu, izokretati uzrok i
posljedice, plasirati notorne laži, a sve začinjeno izobličenom mržnjom i
morbidnim cinizmom.
Raspojasani novinar i gazda pred zatvorom
Imaju li potrebe gospoda iz HND upitati urednika i raspojasanog
novinara, kose li se te zastrašujuće rečenice s novinarskim kodeksom,
slobodom izražavanja, te ljudskim dostojanstvom uopće?
Ako im gazda, zbog kutleraja, ponovno završi u zatvoru, moja
malenkost će - s obzirom da je čovjek kronično bolestan - biti na
istim pozicijama obrane prava zatvorenika, a za njih, njegova udarna
pera, nisam uopće siguran.
MARIO TOMASOVIĆ
Foto: Admir Buljubašić / CROPIX
E-mail |
Komentari (0) | Printaj Retweet Share on Facebook