četvrtak, 04.kolovoza 2011
Oluju nam nisu oprostili
Na današnji dan, točno prije šesnaest godina, otpočela je
vojno-redarstvena operacija Oluja, kada je olujnom brzinom pometena
paradržava pobunjenih Srba, tzv. Republika Srpska Krajina. To tumorno
tkivo, koje je metastaziralo iz žarišta srpskih mozgova okupljenih u
Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, podržano preko balkanskog krvnika
Slobodana Miloševića, uz asistenciju tzv. JNA, preciznim je kirurškim zahvatom jednom za svagda odstranio neustrašivi hrvatski vojnik.
U toj, uz Bljesak, najznačajnijoj operaciji hrvatske vojske i
policije oslobođeno je preko 10.400 četvornih kilometara, koje su
okupirali pobunjeni Srbi, naivno vjerujući raznim doktorima, priučenim
političarima, kako tu mogu, eto, stvoriti nekakvu državu. No, u tom
uvjerenju nisu ih držali samo neki sunarodnjaci, nego i jedan dio tzv.
međunarodne zajednice, čije je planove (Z-4) upropastio tvrdoglavi i
primitivni milicajac Milan Martić, osuđen za ratni zločin ubijanja civila, u cilju odmazde zbog pretrpljenog poraza.
Sada kada se govori o "udruženom zločinačkom pothvatu" s hrvatske
strane, teško se oteti dojmu kako je ta monstruozna teza iz
prvostupanjske presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču,
zapravo odmazda slična Martićevoj. Naime, zbog propasti famoznog plana
Z-4, kojega su samo luđaci sa srpske strane bili sposobni glatko odbiti,
nestao je manevarski prostor i nama nenaklonjenim stranim silama, tako
da se rješavanje okupiranog prostora vojnim putem nametnulo samo od
sebe.
Ciprizacija Hrvatske
Možemo zamisliti kako su uštogljeni lordovi u nevjerici reagirali na
propast ciprizacije Hrvatske, iščuđavajući se milicijskoj logici i
definitivno skromnom kvocijentu inteligencije vođe pobunjenih Srba.
Naravno da to nisu zaboravili ni oprostili, pa imamo pravo sumnjati kako
Oluja nije bila dio njihova plana, te su čekali prigodu kako bi je
doveli u pitanje. Na žalost, privremeno su uspjeli kroz prvostupanjsku
presudu generalima Gotovini i Markaču. I to je taj martićevski čin
odmazde, samo drugim sredstvima. Briga za stradale srpske civile samo je
licemjerni i morbidni adut kojim silnici prikrivaju svoju bešćutnost i
nezainteresiranost za ljudske sudbine.
Stradanja civila
Naravno da je u tako velikoj operaciji u kojoj je s obje strane
angažirano oko 300.000 ljudi bilo teško izbjeći i civilna stradanja; oni
su uvijek, na žalost, kolateralna žrtva. Dakako da treba najoštrije
osuditi takva zlodjela, jer ona nisu imanentna časnom hrvatskom vojniku,
nego su prigoda za iživljavanje raznim ništarijama, kukavicama i
destruktivcima. Takvi događaji, što se tiče Oluje, ostali su na razini
incidenta, odnosno pojedinačni slučajevi, za koje trebaju pojedinačno
odgovarati vinovnici tih događaja. Dakle, gospodine Orie, nitko
se nije udružio da bi na marginama operacije Oluja pobio srpske civile,
nego suprotno: udruženim snagama vratili smo u ustavno-pravni poredak
veliki dio naše okupirane domovine. I to nakon petogodišnjeg čekanja,
pregovaranja, uvjeravanja, mrcvarenja…
Jeste li se upitali koliko je u tom razdoblja na tom okupiranom
hrvatskom teritoriju pobijeno hrvatskih civila? Koliko je silovanih i
prognanih? Koliko je domova porušeno i zapaljeno? Vidite li uz
srebreničku djecu mrtve poglede nevine djece Vukovara, Osijeka,
Vinkovaca, Karlovca, Gospića, Zadra, Dubrovnika… Ništa vi ne vidite.
Srce vam je armirano željeznim paragrafima, koje primjenjujete hladno i
selektivno.
No, nećete uspjeti. Oluja, pokrenuta srcem, iz nužde i očaja zbog
izdaje međunarodne pravde, te šutnje međunarodnog prava, i ove će godine
razviti olujni barjak slobode na kninskoj tvrđi.
MARIO TOMASOVIĆ
Foto: CROPIX
E-mail |
Komentari (1) | Printaj Retweet Share on Facebook