petak, 02.rujna 2011
Ukradena budućnost
Da je na vidiku vruća politička jesen vidljivo je zadnjih dana
prateći medije u Hrvatskoj, koji u udarnim terminima i na vrištećim
naslovnicama pripremaju nesretni i aferama izbezumljeni puk na
"veliki prasak".
Taj prasak koji bi se trebao dogoditi 4. prosinca ove godine
slučajno ili ne poklapa se s datumom za parlamentarne izbore.
Materijalno poharan, moralno okljaštren,duhovno zapušten
višegodišnjim grijehom propusta struktura koje ga predvode, ovaj narod,
prepušten sam sebi, duboko u sebi očajnički traži ,poput Izraela,
svog Mojsiju.
S obzirom da je već dvadeset godina tražimo obećanu zemlju, očito
pokopanu s idealima njenih najdičnijih sinova i kćeri mi živući, na
žalost, i idućih dvadeset godina smo osuđeni, baš poput naroda
izraelskog, tumarati bespućima naše povijesne zbiljnosti.
Zlatno tele, prepoznavši narav i slabosti naših svjetovnih i duhovnih
pastira ,uzima svoj danak kroz upropaštenu nadu i velikim dijelom
izgubljenu vjeru.
Podignuta optužnica za ratno profiterstvo, i to prva u Hrvatskoj(?!),
kojom se bivšem premijeru stavlja na teret 400 tisuća njemačkih
maraka, navodno nazakonito prisvojenih u jednom kreditnom aranžmanu;
sramotne presude hrvatskim generalima; benediktinski samostan razdora,
Dajla u Istri; Gaddafijeve uplatnice Mesiću;
prijeteći stadionski teror; branitelji ostavljeni na cesti (slučaj
HAC) , te mnoštvo drugih gnojnih čireva na mladom hrvatskom tkivu,kod
prosječnog i dobronamjernog građanina ostavlja dojam mučnine i beznađa.
Upravo gore navedeno cijena je klanjanja zlatnom teletu, koje i
danas na pijedestalu moći zavodi i privlači sve one koji licemjerno i
lažno ližu oltare i sve one koji, kao vode javne poslove a zapravo pune
vlastite džepove.
U ovom svojevrsnom stampedu koji ispred sebe ruši sve višestoljetnom
vjerom i borbom sačuvane vrijednosti teško je izaći neoskvrnjen. To
mogu samo oni čija vjera nije poljuljana, čija vjerodostojnost nije
upitna i čije poštenje nije načeto. Koliko danas na političkoj sceni
imamo ljudi koji se mogu uspraviti pred razorenim i poniženim narodom?
Nitko ne očekuje biblijsku veličinu,čija bi ruka razbila zlatno tele i
pokazala pravi put,ali žalosti činjenica da je većina ljudi koji
marširaju labirintima vlasti i oporbe korumpirana,kompromitirana i
potrošena.
Nemamo pravo i nećemo se pomiriti s činjenicom da nema izlaza iz ovog začaranog hrvatskog kruga.
Izlaz postoji i njega mogu pronaći oni najhrabriji, dostojni
povijesnog izazova s kojim se naš narod suočava. Treba ponuditi,
prvenstveno mladima,jasnu perspektivu da je u ovoj prelijepoj zemlji
moguće dobro živjeti od svog poštenog rada.Njima je, ako se ništa ne
promijeni, definitvno – ukradena budućnost.
Upravo oni, dakle generacije koje stasaju u Hrvatskoj su
najugroženiji dio populacije. Ni umirovljenici, ni radnici, ni
liječnici,ni službenici i namještenici, pa niti branitelji nisu u tako
teškoj i neizvjesnoj situaciji. Naime, svi su oni proživjeli dobar dio
svog života, dok mlade ljude čeka neizvjesna i sumorna budućnost.
Ta, kako joj se tepa, budućnost Hrvatske, sa svim školama i
fakultetima koju posjeduje ostavljena je na štekatima kvartovskih
kafića, na pultovima sportskih kladionica i u redovima stadionskih
predstava.Na jedno radno mjesto prijavljuje se sto kandidata a i to
jedno je namješteno.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Bob Dylan je u
pjesmama počeo izražavati vlastite političke stavove, "parajući
Ameriku ne bi li razotkrio njezinu napuklu dušu" a tko će danas napuklu
dušu Hrvatske umiriti i zaliječiti?
MARIO TOMASOVIĆ
Foto: Ante Čizmić / CROPIX
E-mail |
Komentari (1) | Printaj Retweet Share on Facebook