utorak, 13.prosinca 2011
Očekivana pobjeda
U netom završenu utakmicu za hrvatski Sabor, Kukuriku koalicija je ušla opušteno i sigurno, baš poput Zdravka Mamića za čiji se klub unaprijed (barem dosad) znalo da će na kraju postati prvak.
Pod naletom pustih afera, potpuno razbijeni i dezorijentirani HDZ
predao se puno prije kampanje, pa je sva predizborna retorika i folklor
koji iz toga proizlazi bio više u funkciji međusobnog ohrabrivanja
uplašenog vodstva, nego u funkciji mobiliziranja mnogobrojnog članstva i
simpatizera stranke.
Skoro dvostruko bolji rezultat od sada oporbenog HDZ-a, lijeva koalicija prvenstveno ima zahvaliti dvojcu bez kormilara - Mladenu Bajiću i Dinku Cvitanu.
Oni su, u suradnji sa za to specijaliziranim medijima, mjesecima prije
odlučili da Jadranka i društvo ne će sastavljati novu vladu.
Pošteno govoreći, nije im trebalo puno umijeća i maštovitosti kako bi
im uspio taj scenarij. Za to se pobrinuo sam vrh HDZ-a na čelu s
predsjednicom stranke, koja je, u želji da aferama dotuče još uvijek
zatvorenog Ivu Sanadera, zapravo dotukla samu sebe i vlastitu stranku.
To je svojevrsni politički fenomen, nekakva čudovišna strategija
prokazivanja i pokazivanja vlastitog prljavog rublja, naivno očekujući
kako će to birači honorirati. Zapravo, dali su za pravo - budalasto ga
optužujući – SDP-ovcu Jovanoviću da ih mrtav hladan nazove kriminalnom i
zločinačkom organizacijom.
Pa što su gospođa Kosor, Šeks, Milinović i ostali iz vrha stranke mislili da će oporba pljeskati na njihovo infantilno dokazivanje hrpe kriminala u vlastitim redovima?
Ključno je pitanje zašto nisu na pitanje korupcije i kriminala
upozoravali svih ovih osam godina od kada su na vlasti? Bojali se
svemoćnoga Ive? Zašto nisu podnosili ostavke? Zašto su tolerirali očitu
trgovinu glavnog državnog odvjetnika Bajića? Sve su to propustili,
nadajući se kratkoći pamćenja hrvatskih ljudi, očito podcjenjujući i
njihovu inteligenciju.
Sa stajališta političke kulture i elementarne logike to se pokazalo
potpuno promašenim. Nekakav cinik bi sada primijetio da bi navedenu
gospodu svakako trebalo poslati na psihologijsko testiranje, jer po
ovome ispada da nisu u stanju racionalno i logički rasuđivati ni i u
vulgarno jednostavnim stvarima.
Istodobno im je Bajić odbacio sve optužbe na račun oporbe, te ih učinio karikaturalno smiješnima, nesposobnima i nemoćnima.
Tragikomičnije od samog ishoda izbora je suočavanje stranačkog
vodstva s rezultatima izbora. U izbornoj noći, kada je bilo jasno da će
kukurikavci odnijeti premoćnu pobjedu, Jadranka Kosor je, ničim
izazvana, počela slaviti razdragano se smiješeći, mašući rukama za tu
prigodu dovedenoj stranačkoj mladeži. Netko neupućen mogao je pomisliti
da je HDZ s osamdeset osvojenih mandata pomeo Milanovića, Čačića i ekipu.
Ne dovodeći u pitanje i neke dobre i hrabre odluke gospođe Kosor koje
je povukla kao predsjednice Vlade RH, ipak ostaje dojam nedoraslosti
navedene za obnašanje tako odgovorne dužnosti.
Istodobno se postavlja pitanje kompetentnosti te političke hrabrosti
pobjedničke koalicije, koja preuzima državu u skoro pa dramatičnim
uvjetima. Govor budućeg premijera daje naznaku kako postoji odlučnost i
želja da se stvari mijenjaju.
Želimo vjerovati da to nisu samo dobro naciljane retoričke figure,
nego i državnička svjesnost o hrabrom preuzimanju odgovornosti za
budućnost zemlje.
MARIO TOMASOVIĆ
Foto: CROPIX
E-mail |
Komentari (0) | Printaj Retweet Share on Facebook