utorak, 10.siječnja 2012
Povlačenje tužbe - izvlačenje agresora
Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić prije
nekoliko dana u razgovoru za jedan dnevni list, ničim izazvana, izjavila
je kako će Hrvatska povući tužbu za genocid protiv Srbije. Tamo je
izjavila - a to kao mantru ponavlja i danas; da "ukoliko se riješi
problem nestalih, opljačkanog blaga i ratnih zločina" - kako prestaju
razlozi na kojima egzistira i sama tužba.
U ovoj nakaradnoj, nemoralnoj i revizionističkoj postavci sažima se
sva politika koja za cilj ima relativiziranje ratnih događaja iz
devedesetih, gdje se miješaju uloge žrtve i agresora, obrće
uzročno-posljedični tijek, te u konačnici negira povijesna istina.
Amnestija - zločincima
To je, ilustracije radi, kao da razbojnicima koji su, po nečijem
nalogu, izvršili oružani prepad na banku, ukravši milijune nečega,
pobivši pri tome nevine službenike, nudimo nagodbu na način da vrate
oteto blago, njih amnestiramo, a za nalogodavce i ne pitamo. Eto, to bi
bio sukus hrvatskog povlačenja tužbe za genocid.
Nekoliko pitanja za gospođu Pusić: na čijem je teritoriju vođen rat,
tko ga je započeo; odakle su stizale horde agresorskih vojnika, s njima
i ratna tehnika, te iz kojeg su se centra planirale i vodile operacije
ubijanja, spaljivanja i progona stotina tisuća nevinih hrvatskih civila?
Isto tako u ovoj cijeloj priči vrijeđa se i one hrvatske branitelje
srpske nacionalnosti, koji su časno branili svoju domovinu, pa sada
ispada da to i nije bilo potrebno, jer evo, svi su tu nekako podjednako
krivi i svi su skoro jednako odgovorni. E pa nije tako.
I Savo Štrbac protiv povlačenja
Ako se gospođa Pusić stalno i uporno predstavlja legalistom, koja
nekritički glorificira haaški i ostale sudove, molim lijepo, zašto i u
ovom slučaju ne bi svoje povjerenje poklonila i jednom ne ad hoc
međunarodnom sudu koji ima itekakvu međunarodnu reputaciju? Taj sud će u
miru - hvala Bogu nama se ne žuri – provesti cijeli postupak, te
sukladno izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama donijeti presudu,
koja će dati za pravo jednoj ili drugoj strani.
Da stvar bude grotesknija, na sličnom tragu je i notorni Savo Štrbac,
šef „Veritasove“ kuhinje, poznat po usmrćivanju krajiškog policajca, za
koje nedjelo nije niti procesuiran. Taj smatra, osnažen dosadašnjim
fabriciranjem događaja u vlastitoj režiji, kako je Srbija sa svojom
protutužbom u povoljnijoj poziciji od Hrvatske. Slijedom toga i on drži
da bi povlačenje tužbe ostavilo "mnoga otvorena pitanja nezatvorenim".
O tempora o mores! Autor ovih redaka nije mogao ni zamisliti da će
doći vrijeme kako će o tako osjetljivom pitanju imati identičan stav s
bivšim tajnikom tzv. Vlade RSK.
Čitateljima koji su manje upućeni u ovu problematiku treba jasno
kazati kako je hrvatska tužba potkrijepljena itekako čvrstim dokazima,
koji su u općoj "bežaniji" - u vidu tona originalnih dokumenata -
Hrvatskoj vojsci ostavili upravo Štrbac i drugovi. Ti dokumenti zorno
svjedoče o karakteru rata na našem prostoru, govore o sustavnom
planiranju i provođenju brutalne agresije na našu zemlju i to sve od
famoznih kninskih balvana ljeta 90-te, pa sve do 04. kolovoza 1995.,
kada je prodorom naših snaga u Knin onemogućeno funkcioniranje tzv.
Krajine. Sve je tu lijepo, kronološki, prikazano iz dana u dan, iz sata
u sat
Monstruozna politika
Tu je na jednom mjestu sabrana i izložena cijela jedna monstruozna
politika koja je za cilj imala uništiti i deportirati hrvatski živalj,
trajno ga ukloniti metodom spaljene zemlje, dakle provesti etničko
čišćenje – u konačnici počiniti genocid. Dio tih dokumenata je i
objavljen u knjigama u izdanju Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog
centra Domovinskog rata kojega je ravnatelj agilni i vrijedni dr.sc. Ante Nazor.
Daj mi činjenice - dat ću ti za pravo, uzrečica je starih rimskih
pravnika, koja u ovoj hrvatskoj tužbi za genocid protiv Srbije zadobiva
puni smisao.
Zato, bolje je, što reče "Veritasov" ravnatelj neka se na Sudu
zatvore sva otvorena pitanja. Hrvatska ionako nema više što izgubiti.
MARIO TOMASOVIĆ
E-mail |
Komentari (0) | Printaj Retweet Share on Facebook