četvrtak, 02.rujna 2010
Ispuštanje CO2 ubrzalo topljenje nakon ledenoga doba
Radiokarbonsko datiranje koristi se u određivanju starosti svega, od drevnih rukotvorina do prapovijesnih koralja na dnu oceana. No u najnovijoj studiji objavljenoj u izdanju časopisa Nature znanstvenici iz Lawrence Livermore laboratorija koristili su metodu praćenja putanje ugljikovog dioksida ispuštenog iz dubokih slojeva oceana u atmosferu na kraju posljednjeg ledenog doba, piše znanost.com.
Studija sugerira da je ispuštanje CO2 moglo ubrzati topljenje koje je uslijedilo nakon ledenog doba. Radiokarbon se u atmosferi regulira cirkulacijom oceana, koja kontrolira sekvestraciju CO2 u dubokom moru kroz izmjenu ugljika iz atmosfere i oceana. Tijekom posljednjega ledenoga doba (prije otprilike 110 000 do 10 000 godina) niže razine atmosferskog CO2 bile su popraćene povećanim koncentracijama atmosferskog radiokarbona za koje se smatra da uspješnije pohranjuju CO2 u slabo prozračenom abisalnom dijelu oceana.
Drugačija cirkulacija oceana
- Cirkulacija oceana bila je znatno drugačija nego što je danas i ugljik se pohranjivao u dubokim slojevima oceana na način koji danas ne razumijemo u potpunosti." kaže dr.
Guilderson. Koristeći dva uzorka sedimenata iz subantarktičkog i suptropskog južnog Pacifika u blizini Novog Zelanda, skupina je procijenila starost uzoraka na između 13000 i 19000 godina. Guilderson bio je u mogućnosti iskoristiti ugljik-14 u uzorcima kao marker za određivanje ne samo kada se dogodilo veliko ispuštanje CO2 već i oceanske putanju kojom je plin pobjegao.
Ostali suradnici na projektu su Sveučilište Kalifornia, Davis, Institut znanosti o morima i obali pri Sveučilištu Rutgers, Institut znanosti o moru pri Sveučilištu Kalifornija, Santa Cruz, Institutu de Ciéncia i Tecnologia Ambientals iz Španjolske, Sveučilište Auckland i Oceanografski institut Woods Hole. U plovidbi su također sudjelovali pojedinci sa Državnog sveučilišta Oregon, A&M Sveučilišta Teksas te međunarodni suradnici sa Instituta za vodu i zrak s Novoga Zelanda te australski CSIRO. Istraživanje je financirala Nacionalna zaklada za znanost, javlja znanost.com.
D.N.
E-mail |
Komentari | Printaj