3. kolovoz 2009
Oluja u srcu
Dvije ratne zastave i dva hrvatska ratna generala na kninskoj tvrđavi slika je koja u nacionalnoj memoriji označava kraj okupacijske agonije i dolazak slobode. Munjevitim prodorom s Dinare pripadnici 4.-te i 7. gardijske brigade, jednako vrućeg ljeta, prije točno četrnaest godina slavodobitno su ušli u Knin i podarili naciji dotad neviđenu euforiju i slavlje.
Ne zaboravimo, taj događaj je uslijedio nakon petogodišnje okupacije hrvatskog teritorija i teroriziranja Hrvatske od strane pobunjenih Srba i njihovih pomagača.
|
Hrvatska pobjeda počela je već u Vukovaru - uništeni srpski tenk
|
Svi kao da su zaboravili - a mediji u Hrvatskoj pogotovo - svakodnevna krvava granatiranja Osijeka, Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika, Dubrovnika... i ostalih mjesta i gradova koji su sadistički razarani samo iz razloga što ih nisu uspjeli okupirati.
Neprijatelj podcijenio spremnost na žrtvu
Tisuće civila, među kojima i veliki broj djece, izgubilo je živote u svojim domovima, na ulicama, igralištima; svuda gdje bi ih pronašla krajinska granata smrti. Stotine njih, uglavnom starijih i nemoćnih, koji su ostali u svojim kućama na okupiranom prostoru nije dočekalo slobodu jer su sustavno i mučki likvidirani.
|
Pripadnici Hrvatske vojske tijekom slobađanja Slunja u operaciji Oluja
|
Prljavi, krezubi, smrdljivi i pijani martićevci bili su gospodari života i smrti; zastrašujuće nakaze srpskog fašizma na koncu dvadesetog stoljeća
Međunarodna zajednica, sa svojim UNPROFOR-om kao smokvinim listom, bijaše nemoćni promatrač dramatičnih događaja, nimalo zabrinuta zbog žrtava i razaranja uzrokovanih agresijom na Hrvatsku. Pusti, na neuspjeh osuđeni, sporazumi i dogovori bili su tek kupovanje vremena za srbijanskog vožda kako bi ovaj što bolje napravio posao i u Bosni, u čemu je, na žalost i uspio.
No u jednom, svi su se oni gorko prevarili.
Podcijenili su ljubav Hrvata prema Domovini i žrtvu koju smo bili spremni podnijeti.
|
Ratnici Četvrte brigade nadomak Kninu olujne 1995. godine
|
Hrvatski vojnik – branitelj kamen je zaglavni tog bedema čvrstine, hrabrosti i snage. Ni kada smo u počecima bili stostruko slabije naoružani, ta čvrstina, hrabrost i snaga nisu bili manji, jer je prkos nadomještao sve topove, tenkove i avione, koje nismo imali.
Da je u tim okolnostima i tom vremenu nasuprot nas bila i moćnija oružana sila, jednako bi se provela kao i tzv. JNA i četnici zajedno.
Gdje su nestali stupovi pobjede?
Ljubav i zajedništvo temelj su velike pobjede u Domovinskom ratu.
No s odmakom od niti četrnaest godina, pitamo se gdje su nestali ti stupovi naše pobjede?
Kako je moguće u tom relativno kratkom razdoblju prijeći kopernikanski obrat od ljubavi, snage i zajedništva do mrzovolje, klonulosti i opće rezignacije? Što se dogodilo?
|
Ovi se momci nisu borili ni ginuli za nemoral političkih oligarhija koji drmaju Hrvatskom
|
Uz neke vanjske utjecaje, koji su manje bitni, odgovor treba potražiti u nama samima. Ona biblijska "Izraele, u tebi je tvoja propast", kao da najbolje objašnjava ovakav epilog događaja.
Čini mi se da mi Hrvati uopće nismo državotvoran narod, makar je ta sintagma najomiljenije "štivo" naših političara.
Naime, upravo su političari najodgovorniji za postojeći moralni rasap, urušavanje sustava vrijednosti i svekoliko nazadovanje društva, jer su po definiciji svog poslanja zaduženi za promicanje pravih vrijednosti, dobrobit i blagostanje. No, ovdje se dogodilo upravo suprotno. Čast iznimkama, ali je na žalost tako.
Političari kronično ovisni o vlasti
Potpuni debakl države u borbi (ako ju je uopće i bilo) s korupcijom i organiziranim kriminalom; svekolika zapuštenost državnih institucija, nerad, lijenost, nemoral, jezivi su indikator nesposobnosti i nemoći političkih oligarhija u vođenju jedne potencijalno uspješne zemlje.
Sigurno je jedno; zemlju u ovakvo stanje nisu doveli oni koji su se za nju krvlju borili.
|
Ratnici se nisu žrtvovali za nitkove koji se razbacuju novcem i mukom sirotinje
|
Jer tko je spreman žrtvovati i svoj život za Domovinu, taj ga ne prodaje za mirnodopske sinekure. Jedan Gotovina na pravdi Boga čami u Haagu, dok se nitkovi razbacuju novcem i mukom hrvatske sirotinje. Ugledni nazovi menadžeri, bankari, političari kronično ovisni o vlasti, spregnuti s lošim dečkima u skupo cijenim limuzinama, sa svojim izvještačenim manirima skorojevića i varalica, doveli su nas dovde. Na brisani prostor nemoći i srama.
Obraz varalica dolazi nam na naplatu u tragedijama
Njihov obraz koji košta par tisuća eura, nama na naplatu dolazi kroz željezničke tragedije.
Njihovi štetno sklopljeni ugovori, danak uzimaju na hrvatskoj djeci i njihovom školovanju.
Njihova moralna tupost u nama stvara gorčinu; pa se ponekad pitamo zbog čega su naši suborci pali?
Vrijeme je za slavlje, ali to kratko traje; zato ove riječi traže odgovor kako bi pobjeda; naša pobjeda bila svaki dan. A ne samo jednom u godini, i to stisnuta u grlu, puštena iz oka.
P.S. Vanessi i Miri u dalekoj Australiji.
MARIO TOMASOVIĆ
E-mail |
Komentari (6)