4. listopad 2009
Izbori za iskorak
Nadolazeći predsjednički izbori - koji, ruku na srce, nisu ni od kakvoga sudbonosnog značaja za zemlju i narod, makar mediji i podložna im svita političara s prašinom koju podižu, stvaraju dojam kako je to hrvatsko biti ili ne biti – gotovo idealno i naizgled lukavo ispod dugoga crvenoga predsjedničkog tepiha guraju cijelo brdo problema pod čijim se teretom opasno tetura zemlja Hrvatska.
Unazađene diplomacija, tajne službe...
S ustavnim ovlastima kojima "sukreira" vanjsku politiku, supotpisuje imenovanje čelnih ljudi u obavještajnoj zajednici, te zapovijeda vojskom, predsjednik RH, zapravo nema nikakvu nadležnost niti utjecaj na temeljne stvari svake države, a to je preko parlamenta, voljom većine, normiranje i uređenje društvenih odnosa kao i upravljanje gospodarskim tijekovima i državnim financijama.
Bilo bi neozbiljno tvrditi da diplomacija, tajne službe i vojska za jednu državu nisu bitne, no međutim kada se zna koliko su u posljednjih desetak godina te službe (namjerno, dakako) opustošene i unazađene, te kako im je drastično opao ugled i utjecaj, lako je zaključiti da će budući stanar na Pantovčaku barem dvije godine biti – fikus.
Ono pak brdo ispod tepiha, preko kojeg će svako malo posrtati i budući predsjednik, rezultat je dugogodišnjeg nakupljanja i nerješavanja silnih socijalnih i ekonomskih problema, koje nitko u ovoj državi, čini se, ne će moći riješiti bez značajnih društvenih potresa.
Najnoviji događaji oko privatizacije domaćih brodogradilišta, koji bi državu (čitaj porezne obveznike) mogli stajati oko 12 milijarda kuna, prije nego im se osmjehne neki inozemni kupac, najbolje svjedoči o dramatičnosti situacije. Kada vidimo da je Vlada zbog uštede od samo par stotina milijuna kuna odustala od besplatnih udžbenika, i time navukla bijes roditelja i učenika, jasno je kako je priča s milijardama puno složenija.
Zemlja blokirana birokracijom
Ogromna socijalna davanja, najviše kroz zdravstveni i mirovinski fond, te nepovoljna struktura i nemoć realne ekonomije, uz ogromni vanjski dug, negativno sinergijski djeluju i prijete bliskoj budućnosti. Svi ovi krizni i ini porezi palijativnog su karaktera i služe tek za kupovanje vremena.
Treba otvoreno reći: zemlja je doslovno blokirana ogromnom birokracijom (što će maloj zemlji 60 tisuća činovnika na stanovništvo veličine Berlina?), izrazito nepovoljnim odnosom radno aktivnog i neaktivnog stanovništva; samo što u ovoj zemlji svi upiru prstom u nesretne umirovljene branitelje, a druge kojih je trostruko više, nitko ne spominje.
Blokirana je, između ostalog, odsustvom političke volje da se "instalira" kultura rada umjesto kulture čekanja i nerada; neagilnošću i ponegdje opasnom ulogom mjerodavnih institucija, poglavito državnog odvjetništva i pravosuđa u raščišćavanju i suzbijanju organiziranog kriminala i korupcije; u blokadi je zbog nedostatka vizije izlaska iz obeshrabrujućega suicidalnog mrtvila prema društvu optimizma i poleta; blokirana je manjkom vjerodostojnosti ljudi koji se zovu političari itd itd…
Nekidan jedan dužnosnik "zapovijeda" prekid regrutiranja novih branitelja, kao da govori o prekidu proizvodnje u nekakvoj bloketari. No zašto to nije učinjeno odmah poslije Oluje i operacija u Bosni? Točno se zna koje su i gdje su sve ratovale naše borbene postrojbe i koliko je ljudi sudjelovalo u obrani zemlje. Pa mi koji smo prošli rat znamo da ove nevjerojatne brojke nemaju veze s pameću.
Isti rukopis već više od 60 godina
No, isto tako neka se hrvatskoj javnosti kaže koliko desetaka tisuća sudionika NOB-a prima mirovine i kakav im je status. S koliko godina su ti ljudi išli u rat, a on je počeo prije 68 godina, te koliki im je u prosjeku životni vijek? Zašto se stalno potencira jedna kategorija, a prešućuje druga? Kome to odgovara?
Tko su, koliko ih je, te gdje su sve instalirani bivši djelatnici i suradnici zloglasnih jugoslavenskih službi? Sudeći po stanju u kojem se nalazi država, ima ih svugdje i imaju odlučujuću ulogu. Jedna Makedonija odlučila im je stati na kraj, a Hrvatska čeka EU, no tamo nas neće primiti s tom i takvom dotom. U tom bi slučaju i Njemačka, kao snažna članica EU, mogla blokirati koje poglavlje. Možda bi u tom smjeru budući hrvatski predsjednik trebao napraviti iskorak i otklon, osloboditi zemlju okova prošlosti, te ju takvu civiliziranu i demokratiziranu uvesti u Europsku uniju.
Za početak neka zatraži izvješće o stanju kadrova u državnim i javnim poduzećima; INI, HEP-u, Podravci, Hrvatskim željeznicama, Hrvatskoj pošti, Hrvatskim šumama, Hrvatskom vodama i svim tim "profitabilnim" poduzećima koji posljednjih mjeseci ne silaze s naslovnica, zbog kriminala, korupcije i nažalost, tragedija.
Vidjet će novi poglavar, ako bude htio, rukopis kojim jedni te isti pišu već više od 60 godina.
MARIO TOMASOVIĆ
E-mail |
Komentari (3)