subota, 13.ožujka 2010
Za kupnju Brodosplita se zanimaju i Indijci
Uz tvrtku More Trogir splitskog poduzetnika Slobodna Ljubičića koji želi Brodotrogir, samoborsku tvornicu vijaka DIV iz koje su kupili "ulaznicu" da mogu obaviti "due diligence" pulskog Uljanika, 3. maja, Brodotrogira i Brodosplita, šibenskog NCP-a Gorana Prgina koji je otkupio ponudbenu dokumentaciju za splitsko Brodogradilište specijalnih objekata te Philipa Zeptera za Kraljevicu, posljednja informacija je da je u Hrvatskom fondu za privatizaciju natječajnu dokumentaciju otkupila i jedna indijska tvrtka iz Calcutte – i to za Brodosplit.
Ovu vijest donosi Novi list, koji u opširnom tekst elaborira i što bi stečajevi značili ze hrvatska broogradilišta. Naime, piše list, brodogradnja je takva djelatnost i brodogradilišta su takvi sustavi da otvaranje stečaja može donijeti samo njihovu - likvidaciju.
Kakva se to genijalna strategija i plan može donijeti, i što se to stubokom može promijeniti u stečajnom postupku, a što resorno Ministarstvo gospodarstva, ova, ali i sve prijašnje vlade nisu trebale i mogle učiniti unazad pet, deset godina da se spriječi propast jedne od najznačajnije industrijske grane koja uvelike "drži" trgovinsku bilancu Hrvatske sa svijetom, bez obzira na konstantno smanjenje udjela domaće komponente?
Razmišljanja su to i stavovi nekih od čelnih ljudi domaćih brodogradilišta, kao i pojedinih stečajnih upravitelja s kojima je Novi list u petak razgovarao nakon što postaje sve očitije da je i ovaj, posljednji pokušaj privatizacije domaćih brodogradilišta blizu fijaska.
Stečajevi znače otkaze za tisuće brodograditelja
Prošlo je već pola natječajnog roka i prema nekakvim poslovnim uzusima ponudbenu dokumentaciju trebalo je dosad podići barem tri četvrtine potencijalnih investitora. Vladu hvata panika jer ponajmanje što želi su škverani na ulicama, prema kojima će prosvjedi seljaka izgledati kao dječja igra.
Kako tim ljudima sada objasniti da ono na što su bili naviknuti svih prijašnjih godina i desetljeća sada više ne vrijedi i da stižu nova pravila i njihovi otkazi?
Jer, onog trena kad se pokrene stečaj u nekom od brodogradilišta svi zaposleni dobit će otkaz ugovora o radu. Čak i da država odnosno resorna ministarstva gospodarstva i financija naprave nekakav stečajni plan koji će biti dovoljno smislen da se na temelju njega može nastaviti proizvodni proces, praksa je da stečajni upravitelj raskida sve ugovore o radu i potom uzima nazad na određeno vrijeme samo onaj broj radnika koji mu trebaju da završi započete poslove.
Država, preko Ministarstva financija i fondova, definitivno je najveći vjerovnik svih brodogradilišta. S iznosima svojih potraživanja, Vlada je praktički u poziciji da može sama donositi odluke na skupštini vjerovnika. Premda se to može pokazati kao dobra stvar, mnogi se upravo toga pribojavaju jer kojom se brzinom i promućurnošću u državnom vrhu odlučuje, vidi se po situaciji u kojoj brodogradilišta jesu.
Stečaj je uistinu zadnja opcija koju žele u Vladi, pa nije čudo što su se iz Ministarstva gospodarstva rastrčali po svijetu u potrazi za investitorima, piše Novi list. Bilo kakva ponuda bolja je od nikakve, osobito u slučaju Brodosplita, ali i 3. maja, koji zajedno upošljavaju 7.000 ljudi.
D.N.
E-mail |
Komentari | Printaj